hajdukhistory

četvrtak, 23.06.2011.

OD KRAJA RATA DO POČETKA IGRANJA SLUŽBENIH UTAKMICA

Čim je završio Prvi svjetski rat na okupu su se našli stari igrači i rukovodioci Hajduka. Jedini koji se nije javio je Norbert Zajiček koji je u ratu poginuo. Nije bilo jednostavno obnoviti klub jer je imovina bila uništena u razgrabljena, a igralište izrovano. Ipak dvadesetog prosinca 1918. godine odigrana je prva javna utakmica protiv momčadi engleskog ratnog broda "Shelldracke" koja je završila neodlučeno 2:2. To je ujedno bila i jedina utakmica te godine. Boje Hajduka su branili: Luka Kaliterna, Josip Prokeš, Paško Sisgoreo, Lovrić, Mario Righi, Mihovil Borovčić Kurir, Mirko Machiedo, Božidar Šitić, Krunoslav Bonačić, Nikola Gazdić i Ernest Hockmann.
Uz njih bili su još tu Robert Salvi, Miho Pilić, Božo Nedoklan, Petar Dujmović i Frane Tagliaferro (inače brat od Lovre koji je nastupao prije rata dvije godine). Krunoslav Bonačić (možda nastupao u prvoj trening utakmici), Josip Prokeš, Ernest Hochmann, Mirko Machiedo bili su sve predratni juniori čiji je početak ozbiljne igračke karijere spriječio Prvi svjetski rat, ali ipak su odigrali nekoliko sjajnih sezona.

1919. godina

Mnoge utakmice koje je Hajduk odigrao te godine ne samo da su uigrale i osnažile momčad nego su i financijski ojačale klupsku blagajnu tako da se uskoro podiže klupska drvena baraka i ograđuje igralište. "Bijeli" igraju s momčadi engleskih ratnih brodova koji borave u splitskoj luci. Kako su englezi uvijek bili raspoloženi za igru bez ikakve naknade i kako je u njihovim sastavima bilo i dobrih igrača iz engleske lige, nije čudo što je Hajduk imao dvostruke koristi. Odigrane su utakmice s posadama "Veronic", "Diamond", "Glasgow", "Ceres", "Lowenstroff", "Cardiff"...Hajduk je gotovo uvijek pobjeđivao, a zabilježio je i rekordnu pobjedu od 14:0 nad sastavom broda "Tomahawk". Interes za nogomet je naglo porastao, pa "bijeli" imaju četiri momčadi. To je uglavnom zasluga trenera Hajduka koji su došli iz Praga Karela Stiasny koji je igrao u navali, ali mu je najbolje odgovaralo mjesto desnog beka i Otto Bohata bivši trener Hajduka koji je već bio upoznat sa nekim igračima. Trener Karel Stiasny imao je vodeći prvu momčad podosta posla. Počele su se formirati i rezervne momčadi, najprije jedna pa druga, tako da je Hajduk vrlo brzo došao u mogućnost da eksperimentira i vrši selekciju igrača.
Baš na ovim utakmicama 1919. godine prvi put se pljeskalo Janku Rodinu, Vinku Radiću, Ivi Šusti i drugim, kasnije Hajdukovim legendama.
Osim sa posadama engleskih i francuskih brodova, Hajduk dosta igra s domaćim klubovima. Nakon utakmica protiv Hrvatskog sport kluba Sarajevo, 13. i 14. rujna 1919. godine, u kojima je Hajduk u jednoj pobijedio, a u drugoj izgubio s 1:0, Stiasny se iz Sarajeva nije vratio u Split, već je produžio za Prag. Trener - igrač Karel Stiasny, iako je u Splitu boravio nešto više od dva mjeseca, za klub je odigrao 13 utakmica i postigao 5 zgoditaka. Među najvažnije se ubrajaju utakmice sa zagrebačkim i sarajevskim klubovima, te prvo gostovanje BSK-a iz Beograda. Gostovanje u Zagrebu nije baš bilo uspješno, naime Hajduk je izgubio od HAŠK-a(0:4) i Građanskog(0:2) a igrao neodlučeno sa CV(Concordia-Victoria)(1:1). Porazi u Zagrebu su vrlo teško primljeni, stvorena je neugodna atmosfera a širile su se glasine da se igrači nisu zalagali pa je iz momčadi isključen Gazdić, igrač koji je za Hajduka postigao sto golova nakon čega osramoćen bježi u Beograd. Prava istina bila je u tome da je momčad Hajduka odigrala previše utakmica do dolaska u Zagreb i da je bila oslabljena neigranjem ozlijeđenih Righi, Kurira koji se ozlijedio protiv Građanskog, Gazdić protiv HAŠK-a. Tagliafero stariji bio je jedini half dok je Prokeš nije bio na visini zadatka. Na povratku u Split preko Bosne, hajdukovci su u Mostaru glatko svladali Jugoslavenski sportski klub sa 7:0 i 5:1. BSK je u Splitu poražen u obje utakmice sa 4:1 i 3:0. Te su godine odigrane i brojne utakmice sa splitskim klubovima.
Sveukupno je odigrano 73 utakmice s gol razlikom od 268:76. Prva je momčad na 54 nastupa zabilježila 40 pobjeda, 12 poraza i četiri neodlučena rezultata, druga je odigrala 15 a treća 2. Čak 34 utakmice bile su protiv engleskih momčadih s ratnih brodova i jednu protiv francuskoe momčadi. Prvi strijelac bio je Hockmann sa 42 gola. Trener juniora bio je Luka Kaliterna koji je te godine odigrao stotu utakmicu, kao i Mario Righi. On je, ustvari, bio glavni trener Hajduka dok je njegov kolega iz Slavije Karel Stiasny trebao kao igrač pojačati momčad Hajduka. Pod vodstvom Bohatte Hajduk redovito trenira ne samo fizičku pripremu nego vježba i sustav obrane i napada. Otto Bohata bio je stari splitski znanac. Igrao je za Slaviju još u ljeto 1913. godine i kao trener ostao dva mjeseca u Splitu. On je, kao i šest godina kasnije, nastupio samo dva puta za momčad Hajduka. Do kraja 1919. odigrao je Hajduk još četiri utakmice s posadama britanskih brodova i postigao četiri pobjede. 17. kolovoza 1919. sa HMS Martin 8:0, dva dana kasnije nastupivši sa kombiniranom momčadi 3:0, a 27. kolovoza s 5:0. Susret 8. rujna 1919. sa HMS Tobaco završio je rezultatom 5:0. Na ovim zadnjim dvjema utakmicama igrao je i Otto Bohata i postigao na svakoj po četiri gola. Nakon tih utakmica odlazi u Prag. Za dva kratka boravka u Splitu, 1913. i 1919. godine, Otto Bohata odigrao je za Hajduk svega četiri utakmice, a postigao čak 14 zgoditaka, što je u prosjeku više od tri po utakmici.

Momčad Hajduka 1919. godine: Lovro Tagliaferro, Mirko Machiedo, Ernest Hochmann, Josip Prokeš, Luka Kaliterna, Petar Dujmović, Mario Righi, Nikola Gazdić, Božidar Šitić, Božo Nedoklan i Mihovil Borovčić Kurir.

- 23:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.06.2011.

OD OSNUTKA DO PRVOG SVJETSKOG RATA

Nakon što su gledali susret praških klubova "Sparte" i "Slavije", skupina splitskih studenata: Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Ideju su iznijeli u praškoj pivnici U Fleků vjerovatno 1908. godine što možemo smatrat kao godina kad je osnovan Hajduk, ali nikako nisu mogli dogovorit ime kluba kojeg su osnovali. Nakon mnogih imena koja su predlagana "Mosor", "Marjan", "Borac", "Uskok", "Velebit" napokon je profesor splitske gimnazije Josip Barač dao ime koje će ostat i da se nikad ne promijeni Hajduk. Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske Monarhije, ali su domišljati osnivači "zasladili" zahtjev organima vlasti podatkom da :...vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom.
Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvaćena 13. veljače 1911. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji "Kra'jeva njiva" (pokraj "stare murve") koje se prije koristilo kao vojni poligon austro-ugarske vojske. Tako je novoosnovani klub dobio i stadion čije će se ime sa strahopoštovanjem izgovarati kroz godine koje dolaze.

Ubrzo je u splitskim novina izašao oglas u kojem stoji da će se 16. travnja odigrat utakmica između prve i druge momčadi Hajduka. Akteri te prve utakmice u Splitu bili su :

A momčad: Joseph Buchberger, Petar Bonetti, Josip Namar, Mario Righi, Ermenegild Rosseg, Vilibald Zuppa, Kruno Kolombatović, Antun Righi, Stipe Sisgoreo, Ivan Tudor i Šime Raunig

B momčad: Marko Margetić, Pavo Mardešić, Paško Fabris, Božo Nedoklan, Josip Cotić, Lucijan Stella, Luka Fakač, Ante Mardešić, Fabjan Lukas, Paško Sisgoreo i Krunoslav Bonačić

Utakmica je završila rezultatom 13:2 za momčad u bijelim dresovima (A momčad).

Od ovih igrača vrijedno je istaknuti Krunu Kolombatovića koji je postao prvi predsjednik kluba, Ivan Tudor kapetan Hajduka na utakmici sa Calciom, Mario Righi bio je drugi kapetan kluba, Šime Rauniga kao prvog službenog strijelca, Lucijana Stellu kao jednog od osnivača kluba. Tu još možemo izdvojiti Stipu Sisgorea, Paška Sisgorea, Božu Nedoklana koji će biti standarni prvotimci i nosioci igre Hajduka uz trenere koji su dolazili iz Čehoslovačke.

Prvu javnu utakmicu na Starom placu, Hajduk je odigrao 11. lipnja 1911. godine u kojoj su «Bijeli» visokim rezultatom 9:0 pobijedili domaću momčad nogometnu sekciju Sezione Calcio Edera talijanskog gimnastičkog i mačevalačkog društva (Societa ginnastica e scherma).

Prva postava Hajduka u toj prvoj povijesnoj utakmici glasila je: Joseph Buchberger, Josip Namar, Petar Bonetti, Vilibald Zuppa, Luka Fakač, Branimir Murat, Ivan Tudor, Božidar Šitić, Šime Raunig, Antun Lewaj i Božo Nedoklan.

Prvi gol za Hajduk u 7. minuti utakmice postigao je koljenom Šime Raunig, dok su ostale golove postigli: Božidar Šitić (6), Antun Lewaj i Božo Nedoklan.
Prvi trener u povijesti Hajduka Oldrich Just. U Split je došao na nagovor Fabjana Kaliterne. Nakon odigrane utakmice između A i B momčadi Hajduka 16. travnja 1911. godine, Kaliterna je zaključio da igrači Hajduka imaju veliku volju, a pojedinci i znanja, ali da im nedostaje netko tko će momčad stručno usmjeravati. Zato je angažirao upravo Oldricha Justa.
Točno mjesec dana nakon poznate utakmice s Calciom u kojoj je Hajduk pobijedio momčad splitskih autonomaša sa 9:0, u Split je 11. srpnja 1911. godine uplovio engleski ratni krstaš «Swiftsure». Prvi put od osnutka igra protiv jedne strane momčadi, i to protiv Engleza, tvoraca nogometne igre. Rezultat je na kraju glasio 7:1 za Engleze. Ova utakmica je pokazala da momčad Hajduka mora još mnogo trenirati i da zamisao Fabjana Kaliterne da Justa dovede u Split ima smisla. Nastupio je Just i na utakmici protiv momčadi drugog engleskog broda HMS Cornwalis 20. srpnja 1911. godine. Hajduk je i ovoga puta primio sedam golova. Rezultat je naime bio 7:0 za goste. Posljednju utakmicu u 1911. godini Hajduk je odigrao 2. prosinca protiv momčadi austrijskog ratnog broda «Zriny» i pobijedio s 2:1. Već tada, gotovo pet mjeseci nakon dolaska Justa u Split, momčad Hajduka počinje dobivati konture prave nogometne momčadi koja se počinje nadigravati. Zanimljivo je istaknuti da je u ovoj utakmici za Hajduk debitirao mladi vratar Luka Kaliterna. Stručnost Oldricha Justa očito je i tada došla do izražaja kada je osamnaestogodišnjeg Kaliternu postavio na Hajdukov gol. Oldrich Just, njegov prvi trener, zasigurno je legendarnom Luki Kaliterni dao temelj trenerskog rada.
U razdoblju od srpnja 1911. do jeseni 1912. godine Oldrich Just odigrao je za Hajduk 8 utakmica i postigao 5 zgoditaka. Bio je prvi trener u povijesti kluba, a ujedno je i nastupao kao igrač. Tako je igračkom i trenerskom vještinom pomagao Hajduku.
Zanimljivo je da je od igrača iz prve postave sedam nastupalo i kasnije, dok su Zupa, Namar, Murat, i Leway nakon susreta s Calciom prestali igrati.
Bilanca 1911. godine bila je 4 utakmice od toga 2 pobjede i dva poraza. Gol razlika 12:15.

Nakon što se je organizirao, "Hajduk" nastoji odigrati što više utakmica. Sezona počinje dvjema utakmicama s nogometašima iz Sarajeva koje u Splitu nazvaše "osmanlije", što su sarajevski nogometaši prihvatili i nadjenuli svom klubu ime "Osman". Prvu je utakmicu dobio Hajduk s 4:1, a drugu Osman 2:1.
Međutim, pravi ispit mlade Hajdukove momčadi očekivao se tek u dvobojima sa zagrebačkim klubovima koji su osnovani mnogo prije. Najprije je gostovala "Concordia" Hajduk je bio poražen oba dana. Prvog sa 6:1, a drugog 4:0. To je bilo ujedno prvo gostovanje jedne zagrebačke momčadi u Splitu od osnutka Hajduka. Hajduk je nastupio u sastavu: Luka Kaliterna, Joseph Swagrovsky, Stipe Sisgoreo, Vinko Lebedina, Boris Righi, Robert Salvi, Božo Nedoklan, Nikola Gazdić, Ampalio Šitić, Božidar Širić i Paško Sisgoreo. Swagrovsky je naslijedio Justa na klupi Hajduka. Svojom borbenošću odskakao je od kolektiva. Nije stajao cijelu utakmicu. Svojim pristupom bio je pravi primjer tadašnjoj Hajdukovoj mladoj momčadi.Bio je veliki prijatelj s braćom Kaliterna, a na nagovor starijeg brata Fabjana je i stigao u Split.
Slijedila je utakmica sa HAŠK-om koji je bio najjači klub tog vremena. Hajduk je ubjedljivo izgubio s 9:0 i 2:0. Splitski su nogometaši unatoč porazima razvijali svoj talent i obogatili svoje znanje. Kao uspomenu na prvo gostovanje u Splitu, HAŠK je "Hajduku" darovao srebrni pokal, koji i je prvi trofej "bijelih".

Zbog naglog interesa u Splitu niče nekoliko nogometnih klubova iz kojih najbolji igrači pristupaju Hajduku. Ta godina, koja je ostala zabilježena po tome što je prvi put nad Splitom viđen zrakoplov, pamti se također po utakmici s Fussbal clubom iz Pule koji su činili najbolji talijanski igrači s našeg dijela primorja. Za taj dvoboj su bili zainteresirani i splitski talijanaši. Na njihovu žalost Hajduk ih je porazio do nogu sa 7:2.
Godina 1912. poslužila je za bolju organiziranost i stjecanje iskustva igrača. Ukupno je odigrano 17 utakmica, 12 je dobiveno, a pet izgubljeno. Gol razlika bila je 76:33. Najbolji strijelac Hajduka bio je Božo Šitić koji je postigao 29 golova.

Uz Kaliternu, Nedoklana i Šitića Hajduk je te godine predstavio dvojicu mladića koji će postat neizostavni dio svih budućih momčadi. Bili su to obrambeni igrač Petar Dujmović i napadač Nikola Gazdić prvog ljubimca splitske publike

Momčad Hajduka 1912. godine: Ampalio Šitić, Božidar Šitić, Robert Salvi, Nikola Gazdić, Božo Nedoklan, Ivan Tudor, Mario Raghi, Miho Pilić, Petar Dujmović, Mario Nikolić, Nikola De Marchi, Luka Kaliterna

Hajduk 1913. godine prvi puta odlazi na gostovanje izvan svoga grada. Gostuje u Zagrebu gdje prvog dana gubi od "Građanskog" sa 3:2, ali već sutradan priređuje veliko iznenađenje: pobjeđuje golom Salvija tada vrlo jakog HAŠK-a! Nije prošlo ni godina dana od kada je HAŠK u Splitu Hajduku priredio pravu katastrofu pobijedivši ga s čak 9:0. Swagrovsky je o svom trošku došao iz Praga na ovu utakmicu. Četiri mjeseca poslije u Split dolazi Slavija iz Praga, jedan od najboljih klubova starog kontinenta.Tadašnja najveća momčad svijeta odbila je turneju po Španjolskoj samo da dođe u Split. Bila je to momčad o kojoj su se čuda pričala. Kamo god su stigli sipali su golova koliko su god htjeli. Iz same kolijevke europskog nogometa Engleske vratili su se bez poraza. Kada su vidjeli kako Česi igraju, vodeći engleski profesionalni klubovi htjeli su zadržati sve igrače i privoliti ih da karijeru nastave u njihovim klubovima. Prva utakmica odigrana 6. srpnja završila je rezultatom 9:0, a sutradan 13:1, jasno za Slaviju. Najbolji igrač Hajduka oba dana bio je vratar Hajduka Luka Kaliterna. Za Hajduk je bio veliki uspjeh postići i onaj jedan zgoditak, što je učinio Božidar Šitić. Ove dvije utakmice, usprkos visokim porazima Hajduka, imale su veliki značaj za klub u njegovom daljnjem radu i stručnom usavršavanju. Na dva mjeseca ostavili su tada u Splitu svoja dva najbolja igrača Macouna Mildu i Otta Bohatu da prenesu svoje veliko znanje na Hajdukove igrače. Swagrosky je odigrao 7 utakmica za Hajduk do tada. Milda je posebno pratio razvoj Gazdića kojega je htio odvest u Slaviju. Od polovice lipnja do kraja 1913. godine odigrao je dvadesetak utakmica. Treneri Macoun i Bohata predvodili su sistematski trening dok je ranije treniranje bilo usmjereno uglavnom na postizanje kondicije. Pred ovim vrsnim trenerima mnogo su profitirali najmlađi hajdukovci, koji su zamijenili svoje starije kolege nakon Prvoga svjetskog rata i time ispunili prazninu koja je nastala u razdoblju 1915. do 1918., kada se zbog rata nogomet nije igrao. Dana 2. i 3. kolovoza 1913. godine odazvao se Hajduk pozivu srednjoškolskog SK Sarajevo (ranije Osman) da odigra revanš utakmice. Bile su to prve igre Hajduka pred sarajevskom publikom. Prvog dana igrao je Hajduk neriješeno 2:2, drugoga dana pobijedili su 7:2 (Gazdić 3, Otto Bohata i Božidar Šitić po dva). Osam dana kasnije odigrao je Hajduk s istim klubom dvije utakmice u Splitu te pobijedio rezultatima 3:0 i 5:2.
16. i 17. kolovoza 1913. godine gost Hajduka bila je Concordia iz Rijeke. Prvog dana nastupio je Hajduk s tri rezerve i pobijedio 1:0. U revanš susretu igrao je po drugi put u dresu Hajduka Otto Bohata i time se oprostio od splitske publike. Opet izvanredna igra navale i visoka pobjeda od 7:1. Otto Bohata i Božidar Šitić dali su po tri gola, a Nikola Gazdić jedan. Slijede brojne utakmice, Hajduk igra sa "Calciom" iz Vicenze, prvog dana gubi sa 0:2 ali drugi susret uvjerljivo pobjeđuje (4:0). Zatim su "bijeli" igrali i s "Victoriom" iz Sušaka i u dvije utakmice dokazali da su "majstori s mora". Pobijedili su sa 6:0 i sa 5:2. Godine 1913 ukupno je odigrano 31 utakmica - 18 pobjeda, 4 neodlučene i 3 poraza (ostale nepoznate meni). Gol razlika 122:56.

Momčad Hajduka 1913. godine:Paško Sisgoreo, Robert Salvi, Nikola De Marchi, Luka Kaliterna, Mario Righi, Ivan Tudor, Božidar Šitić, Petar Dujmović, Lovro Tagliaferro, Nikola Gazdić i Božo Nedoklan.

Za ljeto 1914. godine Hajduk je ugovorio utakmice s nogometnom elitom Srednje Europe. Izmijenit će se Austrijanci, Mađari, pa čak i praška Šparta, koja je odoskora nadvisila Slaviju. Samo za dva ljetna mjeseca ugovoreno je 18 utakmica.
Međutim, u momčadi nema Božidara Šitića koji služi vojni rok izvan Splita, ali se rukovodstvo snalazi i dovodi u Split prvo Norberta Zajičeka centarfora Slavije kao trenera. Odmah po dolasku u Split, 5. travnja 1914. godine debitirao je u timu Hajduka kao centarfor. Protivnik je bila jaka posada austrijskog ratnog broda Babenberga. Igra je završila pobjedom Hajduka 4:1. Kroz nepuna četiri mjeseca podigao je momčad do visine gotovo nepobjedivosti protiv domaćih klubova. Hajduk je tada posjedovao izvanrednu kondiciju, o čemu najbolje svjedoče rezultati i otvorena igra. Gosti bi obično bili sretni kada bi primili što manje golova jer je Hajduk bio vrlo premoćan. Nastupao je u sastavu: Luka Kaliterna, Paško Sisgoreo, Petar Dujmović, Mihovil Borovčić Kurir, Mario Righi, Miho Pilić, Zdenko Jahn, Robert Salvi, Norbert Zajiček, Nikola Gazdić i Božo Nedoklan.
Norbert Zajiček je izvrsno vodio svoje mlade kolege, svugdje se nalazio i lavovski borio.
Olimpija iz Rijeke otpremljena je 25. i 26. travnja 1914. godine iz Splita rezultatima 9:0 i 7:0. Potom su stigli u Split Rapid iz Graza i poznata češka momčad Tehnika iz Brna. Oba ta, i te kako snažna protivnika, pobijeđena su rezultatima 3:1 i 3:2, "Sturm" iz Graza dva puta sa po 4:0, te "Grazer Atletic Club" na sam dan atentata u Sarajevu na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, također sa 4:0. Vlasti su zbog atentata zabranile uzvratnu utakmicu. Momčad koja je začeta tri godine ranije osnutkom kluba upravo je sada stasavala u čvrstu i stabilnu ekipu. Pala je i mađarska ekipa iz Budimpešte Magyar Football Club s 3:2 i 2:0. Šteta što je početak Prvog svjetskog rata prekinuo uzlet jedne velike generacije splitskog nogometa. Cijelu godinu Hajduk nije doživio poraz. Bio je to veliki uspjeh za tadašnje vrijeme. U lipnju Hajduk dovodi još jednog igrača iz Slavije Zdenka Jahna koji će voditi bile do početka rata. Prvi put je za Hajduk nastupio kao desna spojka, a kasnije je zauzeo stalno mjesto na desnom krilu.
Sturm iz Graza igrao je u Splitu 31. svibnja i 1. lipnja 1914.godine. Hajduk je zaigrao vrlo dobro i svladao protivnika. Oba dana sa po 4:0. 25. i 26. srpnja 1914. godine zakazane su utakmice s praškom Špartom koja se s turneje po Poljskoj i Rusiji vratila s 50 postignutih i ni jednim primljenim zgoditkom. Svjedoci su dugo prepričavali da je to bila najbolja utakmica odigrana u Splitu do početka Prvog svjetskog rata. Hajduk je obe utakmice izgubio 0:1 i 0:3. Na dan uzvratne utakmice sa Spartom objavljena je mobilizacija, austrougarske vlasti zapečatile su prostorije kluba, dio uprave je interniran, a većina igrača poslana na front. Dogovorene utakmice s Viennom iz Beča, Germaniom iz Schwechta, Budapesti Atletkai iz Budimpešte, Ilirijom iz Ljubljane otkazane su. Igrači koji su ostali u Splitu odigrali su jednu ilegalnu utakmicu s "Velebitom" iz Splita. Nakon toga sportski život potpuno zamire. "Hajdukovci" su dres i kopačke zamjenili puškama, mnogi su uspjeli pobjeći i pridružiti se solunskim dobrovoljcima.
Te prve četiri godine su bile vrlo uspješne za život jednog tek osnovanog i mladog kluba u gradu koji je tada imao jedva 20 000 stanovnika.
Norbert Zajiček, predratni trener i centarfor Hajduka, također odlazi na front, gdje je i poginuo. Za Hajduk je odigrao 18 utakmica i postigao 20 zgoditaka. Jahn je odigrao 9 utakmica i postigao 1 gol.
Hajduk je dobio još jednog mladog igrača 18-godišnjeg Mihovila Borovčića Kurira koji će zauzeti mjestu u obrani pokraj Dujmovića.
Momčad Hajduka 1914. godine: Lovro Tagliaferro, Miho Pilić, Robert Salvi, Paško Sisgoreo, Mario Raghi, Luka Kaliterna, Norbert Zajiček, Ampalio Šitić, Nikola Gazdić, Petar Dujmović i Božo Nedoklan.
Za vrijeme rata odigrala se jedna utakmica i to u Splitu između Hajduka i Junaka iz Sinja 15.8.1916 koja je završila rezultatom 3:0 (negdje i 13:0)
Od 1911. do 1918. Hajduk je odigrao 74 utakmice od kojih je 58 riješio u svoju korist, 4 odigrao neriješeno i izgubio 12 utakmica sa gol razlikom 317:122.


- 15:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 26.06.2010.

HAJDUK U JUGOLIGI 1956

Ulazak u novu sezonu bio je više nego buran za Hajduk. Odlaskom Tomaševića sa klupe prvo gubi trenera koji ih je doveo do naslova. Na njegovo mjesto odmah je postavljen Ljubo Benčić koji je već osvojio dva prvenstva s Hajdukom. Benčić se suočio sa dva problema u igračkom kadru, naime Šenauer je otišao na služenje vojnog roka u Beograd gdje je nastupao dvije sezone za BSK dok je veliki Vladimir Beara otišao u Crvenu Zvezdu. Cijeli Split bio je na nogama zbog Bearinog odlaska, ali jedini krivci za to bili su vodeći ljudi Hajduka koji se nikada nisu odnosili prema Beari kako zaslužuje. Njihove odlaske Benčić je pokušao kompenzirati ubacivanjem juniora u prvi tim. Tako je svoju priliku dobio obrambeni igrač Ivo Bego koji se smatra za najveće Hajdučko srce svih vremena zbog svoje oštrine i hrabrosti. Odigrao je za Hajduk 253 utakmice i zabio 14 golova. Iz Splita doveden je vratar Ante Jurić (243 utakmice) i iz GOŠK-a Dubrovnik igrač sredine terena Ante Žanetić (254 utakmice i 41 gol). Kao državni prvak Hajduk je trebao nastupiti u novosonovanom Kupu prvaka, ali je Savez donio odluku da Partizan predstavlja Jugslaviju zbog kako su rekli da je Partizan jača i atraktivnija ekipa. Hajduk je poslan u Srednjoeuropski kup koji će izgubit na ugledu zbog novoosnovanog Kupa prvaka. Protivnik je bio Voros Lobogo (MTK) sa puno mađarskih reprezerntativaca i rezultatat je bio loš u prvoj utakmici čak 6-0. Tek je u uzvratu malo ublažen sa pobjedom od 3-2. Prvenstvo je startalo veoma dobro pobjedom nad Sarajevom od 6-0, ali već iduća utakmica donijela je spuštanje na zemlju. Poraz od Zagreba 3-1 kao da je naslutio kako će Hajduk igrati u cijelom jesenskom dijelu. Do kraja je uspio pobijediti samo Budućnost, Spartak, Veleža i Proletera. igrao je neodlučeno sa Dinamom i Željezničarom. Osim Zagreba i Zvezda, Partizan, Radnički, BSK i Vojvodina odnijeli su pobjede. Utjeha je barem bil u kupu gdje su dogurali do finala i poraženi od BSK-a sa 2-0. Proljeće nije bilo ništa bolje. U prvih pet kola nije pobijedio niti jedanput (samo jedan bod osvojio). Prva pobjeda bila je nad Spartakom 4-1 poslije koje je slijedila i glavna utakmica za opstanak u ligi protiv Željezničara. Zahvaljujući Rebcu koji je postigao tri gola Hajduk je pobijedio 6-1. Do kraja prvenstva ostaje 6 kola u kojima uspijeva pobijedit u dvije utakmice (Radnički i Proleter sa po 5-0) i odigrati dva neodlučena (Velež i BSK 1-1). Na kraju osvaja 12. mjesto ostavljajući Željezničara dva bod iza sebe na pretposljednjem.

Ante Vulić (23/3), Ante Jurić (2/0), Stane Krstulović (23/1), Ljubomir Kokeza (21/1), Nikola Radović (22/1), Davor Grčić (21/1), Božo Broketa (12/0), Lenko Grčić (11/0), Miroslav Brkljača (7/0), Zdravko Meštanek (4/0), Ivo Bego (1/0), Bernard Vukas (24/13), Sulejman Rebac (23/10), Slavko Luštica (21/1), Joško Vidošević (17/4), Frane Matošić (13/6), Ante Žanetić (13/6), Ante Mladinić (8/1), Leonard Dadić (5/0), Žarko Maksan (5/0), Joško Pleško (1/1 )

1 Crvena Zvezda 26 16 8 2 62 29 +33 40
2 FK Partizan 26 14 7 5 65 35 +30 35
3 Radnicki Beograd 26 13 5 8 54 45 +9 31
4 NK Dinamo Zagreb 26 12 4 10 42 47 -5 28
5 FK Vojvodina 26 9 9 8 57 41 +16 27
6 FK Sarajevo 26 12 3 11 47 48 -1 27
7 Velez Mostar 26 8 9 9 42 41 +1 25
8 NK Zagreb 26 10 4 12 45 39 +6 24
9 Spartak Subotica 26 8 8 10 43 44 -1 24
10 BSK Beograd 26 8 8 10 41 45 -4 24
11 Buducnost Titograd 26 10 4 12 46 58 -12 24
12 Hajduk Split 26 9 5 12 52 39 +13 23
13 FK Željezničar Sarajevo 26 7 7 12 33 54 -21 21
14 Proleter Zrenjanin 26 5 1 20 30 94 -64 11

- 12:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 25.06.2010.

HAJDUK U JUGOLIGI 1955

U doba kad je Hajduk bio najjači mnogi su prvoligaški igrači poželjeli ponijeti bijeli dres "majstora s mora". Nakon titula 1950. (bez poraza) i 1952. godine Hajduk je imao već ustaljenu momčad u kojoj je blistao Bajdo Vukas. Upravo je on bio mamac kojim su rukovodioci dovodili igrače u klub. Kad je počeo prijelazni rok 1954. godine Hajduk je silno želio dovesti reprezentativca Veleža Muhameda Mujića i odmah je poslao ljude u Mostar da ga dovedu u Split prije Dinama koji je isto bio zainteresiran. Veležovi rukovodioci naredili su Mujića da se sakrije. Tražeći Mujića Hajdukovi ljudi naletili su na Sulejmana Rebca, napadača kojeg su odmah odveli u Split. Upravo je Rebcu dok je bio na probi u Maksimiru Vukas savjetovao da dođe u Hajduk. Rebac će ostaviti neizbrisiv trag u Hajduku odigravši 71 prvenstvenu utakmici i postigavši 30 golova. Drugi igrač koji se praktički sam nudio Hajduku bio je branič BSK iz Podgorice Nikola Radović. Potpisao je za 200 000 dinara i dva odijela! Bio je to prvi igrač koji je otvoreno došao za novac. Odigrao je 213 utakmica i postigao 21 pogodak. S klupe je otišao Jozo Matošić dok ga je zamijenio Aleksandar Tomašević, bivši proslavljeni igrač koji je u ruke dobio iskusnu momčad sa novim mladim snagama. Odmah na startu prvenstva Hajduk odlazi u Beograd na dvoboj sa Crvenom Zvezdom i odigrava neodlučeno 2-2. Iduća dva kola donose sigurne pobjede, dok sa Vojvodinom igra 1-1. Slijedili su derbiju u Splitu sa Dinamom (2-1) i Partizanom (1-1). Uslijedile su golijade u iduća tri kola, čak 16 golova Hajduk je postigao. Zadnja 4 kola jesenskog dijela donijela su malo lošiju igru što se i odrazilo na rezultatima. Tako je pobijedio Željezničara i Radničkog sa po 1-0, remizirao sa Zagrebom 0-0 i izgubio od Sarajeva u Splitu sa 1-0. Navijači su bili zadovoljni zbog leprašave igre i dobrih rezultata. Znali su da je titula u Hajdukovim rukama ako ne bude iznenađenja iz Beograda. Proljeće donosi još lepršaviju igru i nevjerovatnu efikasnost. Odmah na startu stradala je Zvezda sa 4-1, dok se osiječki Proleter izvukao sa 0-0. Nakon pobijede nad Vardarom od 6-0, Hajduk odlazi u Maksimir na veliki derbi sa Dinamom. Pred 40 000 navijača Hajduk je pregazio Dinama sa 6-0 uz velebnu igru Vukasa, Rebca i Vidoševića. Poslije pobjede nad Vojvodinom od 2-1, u 19. kolu Hajduk odlazi u Beograd na noge jakom Partizanu (Bobek, Valok, Čajkovski, Belin i Milutinović). Hajduk je odigrao čvrsto u obrani čekajući priliku koju je iskoristio Rebac. Beara je pred kraj utakmice obranio penal Čajkovskom i tako omogućio Hajduku prvu poziciju koju je lakoćom održao sve do kraja. Beogradskim je ligašima (C. Zvezda, Partizan, BSK i Radnički) od 16 digao 14 bodova, a zagrebačkima (Dinamo, Lokomotiva i Zagreb) 10 od 12 bodova i tako pokazao svoju nadmoć koju mu je savez dva puta osporavao. Vukas je ponio titulu najboljeg strijelca prvenstva sa 20 golova, a Vidošević je proglašen najboljim igračem.

Vladimir Beara (20/0), Ante Vulić (6/0), Slavko Luštica (26/1), Davor Grčić (26/1), Ljubomir Kokeza (25/0), Lenko Grčić (20/0), Božo Broketa (20/1), Nikola Radović (20/1), Bernard Vukas (26/20), Joško Vidošević (26/18), Sulejman Rebac (23/9), Vladimir Šenauer (22/7), Frane Matošić (21/8), Bogdan Kragić (3/3), Davor Benčić (1/0), Leonard Dadić (1/0)

1 Hajduk Split 26 16 6 4 69 27 +42 38
2 BSK Beograd 26 15 6 5 61 43 +18 36
3 Dinamo Zagreb 26 14 6 6 54 49 +5 34
4 Crvena zvezda Beograd 26 14 5 7 57 36 +21 33
5 Partizan Beograd 26 12 6 8 58 36 +22 30
6 Vojvodina Novi Sad 26 10 9 7 48 36 +12 29
7 FK Sarajevo 26 11 6 9 50 36 +14 28
8 Spartak Subotica 26 10 5 11 54 57 -3 25
9 NK Zagreb 26 9 6 11 34 44 -10 24
10 Radnički Beograd 26 9 4 13 34 42 -8 22
11 Željezničar Sarajevo 26 8 3 15 34 52 -18 19
12 Proleter Zrenjanin 26 6 7 13 29 51 -22 19
13 Vardar Skopje 26 5 8 13 24 41 -17 18
14 Lokomotiva Zagreb 26 3 3 20 25 81 -56 9

- 13:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

HAJDUK U JUGOLIGI 1954

Ukradeno prvenstvo iz prošle godine bila je najveća motivacija za hajdukovce uoči nove sezone jer su znali da su mnogo bolji od konkurencije i da su glavni pretendenti za naslov. I tako su krenuli sa pobjedama. U prva četri kola padali su BSK, Vardar, Rabotnički i Odred iz Ljubljane (Olimpija). Prvi poraz nanijela im je Crvena Zvezda od 2-1, ali odmah se nastavlja pobjednički niz (Lokomotiva, Sarajevo i Dinamo). Nakon 8 kola Hajduk je suvereno gazio prema novoj tituli i novi poraz od Partizana nije poljulalo raspoloženje. Do kraja jesenskog dijela od 6 utakmica Hajduk pobijeđuje u 5 njih i smireno odlazi na zasluženi odmor. Proljeće donosi lošiju igru što se i odrazilo na rezultate (neodlučeno sa Vardarom i Odredom), ali pobjede nad Zvezdom i Lokomotivom smiruju duhove u klubu. Ali tada se događa nešto nezamislivo, naime Vladimir Beara i Bernard Vukas koji su zakasnili na pripremu reprezentacije 30 minuta dobivaju jednomjesečnu zabranu nastupanja za klub. Naravno da se to odmah odrazilo i na rezultate. Hajduk gubi utakice i ispada iz utrke za naslov koju su preuzeli Dinamo i Partizan. Sve to nagnalo je klupsku legendu Franu Matošića da uleti na zasjedanje NSJ-a i napadne ih riječima: "Imate li bar gram poštenja?". Na kraju Hajduk osvaja 4. mjesto, dok Dinamo uzima za bod prvenstvo ispred Partizana.

Vladimir Beara (20/0), Mile Petković (3/0), Ante Vulić (2/0), Lenko Grčić (25/0), Slavko Luštica (24/2), Božo Broketa (22/5), Davor Grčić (23/0), Ljubomir Kokeza (20/0), Svemir Delić (5/0), Stane Krstulović (4/0), Miroslav Brkljača (2/0), Frane Ivančić (1/0), Bernard Vukas (24/12), Joško Vidošević (21/11), Frane Matošić (20/11), Vladimir Šenauer (19/3), Božidar Senčar (18/7), Krešimir Arapović (13/3), Ante Mladinić (9/0), Bogdan Kragić (1/0)

1 Dinamo Zagreb 26 19 4 3 72 22 +50 42
2 Partizan Beograd 26 18 5 3 77 30 +47 41
3 Crvena Zvezda Beograd 26 17 4 5 51 22 29 38
4 Hajduk Split 26 16 3 7 55 34 +21 35
5 Vojvodina Novi Sad 26 14 5 7 60 37 +23 33
6 Spartak Subotica 26 12 3 11 51 50 +1 27
7 FK Sarajevo 26 10 4 12 35 45 -10 24
8 BSK Beograd 26 8 7 11 38 40 -2 23
9 Vardar Skopje 26 5 10 11 31 38 -7 20
10 Proleter Zrenjanin 26 6 8 12 34 62 -28 20
11 Lokomotiva Zagreb 26 7 5 14 38 49 -11 19
12 Radnicki Beograd 26 8 3 15 38 51 -13 19
13 Odred Ljubljana 26 4 4 18 39 71 -32 12
14 Rabotnicki Skopje 26 4 3 19 20 88 -68 11

- 12:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 23.06.2010.

HAJDUK U JUGOLIGI 1953

Hajduk je nestrpljivo čekao početak novog prvenstva i novi pohod na titulu zašto je imao i dobre razloge. Naime u klubu nije bilo velikih turbulencija i promjena trenera i igrača. Ekipi je samo pridružen junior Ante Vulić kao pričuva Beari, ali koji je ostavio svoj trag u Hajduku odigravši 339 utakmica i postigavši 29 golova!. Bio je nepogrešiv u izvođenju kaznenih udaraca. Osnažen i spreman Hajduk odlazi u Beograd na prvu utakmicu prvenstva protiv BSK-a i odmah gubi sa 4-2. Raspoloženje se malo popravlja pobjedama nad Veležom i Spartakom, kako bi samo splasnulo sa tri uzastopna remija (Sarajevo, Zvezda i Vardar). Hajduk se ispuhao nad Vojvodinom sa 6-1, ali i odigrao 4-4 s Lokomotivom. Posljednja tri kola jesenskog dijela donijela su Dinamo (pobjeda od 2-0), Zagreb (poraz 2-0) i Partizan koji je ispraćen s 4-2. Nakon loše odigrane polusezone, rukovodstvo kluba odlučuje da pripreme za nastavak prvenstva Hajduk provede na turneji u Južnoj Americi. Prije povratka cijela je momčad dobila poziv od argentinskog predsjednika Juana Perona da mu budu gosti u njegovoj vikendici. Tito je to odobrio radi možebitnog poboljšanja odnosa između te dvije države. Nakon što su obavili posjetu zakasnilu su na tada rijetke prekooceanske letove i tražili su od saveza da odgodi utakmice protiv BSK i Spartaka. Savez naravno nije dopustio nikakvu odgodu utakmica i naredio je da se utakmice moraju odigrat. Kako su svi najbolji igrači bili na turneji prvi tim sastojao se od veterana Radovnikovića, Mrčića i Batinića i juniora od kojih su se isticali Miroslav Brkljača (401 utakmica i jedan gol), Bogdan Kragić(151 utkmica i 23 gola) i veliki strijelacJoško Vidošević (349 utakmica i 228 pogodaka). Utakmicu protiv BSK-a Hajduk gubi s 2-0, dok sa Spartakom odigrava samo 0-0. U međuvremenu dogovoreni su dolasci Svemira Delića i Božidara Senčara iz Dinama. Delić na mjestu stopera odigrao je u dvije sezone 68 utakmica, dok je Senčar nastupio u 58 utakmica i zabio 33 gola. Povratak prve momčadi odmah donosi rezultate. Pobjede nad Veležom od 1-0 i debakl Zvezde na Marakani od 4-1. Uslijedio je niz od 4 utakmice bez poraza sve do maksimira gdje je Dinamo bio bolji sa 2-0. Posljednja dva kola donijela su golijade protiv Zagreba 6-3 i Partizan u Beogradu 4-2. Na kraju Hajduk osvaja drugo mjesto iza Crvene Zvezde sa dva boda zaostatka, upravo one dvije utakmice u kojima je igrao drugi tim Hajduka.

Vladimir Beara (14/0), Ante Vulić(6/0), Ivo Radovniković (2/0), Slavko Luštica (19/0), Davor Grčić (19/0), Stane Krstulović (17/1), Lenko Grčić (17/0), Ljubomir Kokeza (12/0), Svemir Delić (8/0), Frane IvančićĆ (1/0), Vlade Ratković (3/0), Mario Duplančić(3/0), Miroslav Brkljača (2/0), Zdravko Juričko (2/0), Ervin Katnić (2/0), Ivo Mrčić (1/0), Hrvoje Jukić (1/0), Miljenko Batinić (1/0), Božo Broketa (20/10), Frane Matošić (19/11), Bernard Vukas (17/12), Vladimir Šenauer (17/4), Krešimir Arapović (15/3), Božidar Senčar(5/1), Joško Vidošević (3/3), Leonard Dadić (3/0), Bogdan Kragić (3/0), Ante Mladinić (4/0), Vojko Andrijašević (1/2), Željko Borovčić Kurir(1/0), Nikša Radovniković (3/0), Šime Ivanišević (2/0)

1 Crvena Zvezda 22 13 5 4 47 27 +20 31
2 Hajduk Split 22 11 7 4 49 35 +14 29
3 Partizan 22 11 3 8 58 36 +22 25
4 Vojvodina Novi Sad 22 10 4 8 37 26 +1 24
5 BSK 22 9 5 8 34 37 -3 23
6 FK Sarajevo 22 9 4 9 39 33 +6 22
7 Dinamo Zagreb 22 8 6 8 32 30 -14 20
8 Lokomotiva Zagreb 22 6 9 7 33 40 -7 21
9 Vardar Skopje 22 7 5 10 37 46 -9 19
10 Spartak Subotica 22 8 3 11 33 44 -11 19
11 Velež Mostar 22 6 3 13 30 51 -21 15
12 Napredak Kruševac 22 5 4 13 23 37 -14 14

- 12:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 22.06.2010.

HAJDUK U JUGOLIGI 1952

Prvenstvo Jugoslavije 1952. godine odigrano je ubrzano i bilo je skraćeno. Naime u periodu od 2.ožujka do 22.lipnja odigrano je cijelo prvenstvo kako bi se u iduće ušlo u formatu jesen-proljeće što je bio slučaj u cijeloj Europi. Klubovi su najprije podijeljeni u dvije grupe sa po 6 klubova iz kojih bi prve dvije išle u novu grupu koja bi se borila za naslov, 3. i 4. iz svake grupe igrali bi za pozcije od 5. do 8., a posljednje dvije razigravale bi za ostanak. Hajduk je raspoređen u grupu sa Zvezdom, BSK-om, Sarajevom, Zagrebom i Vardarom. Kao pojačanje prije početka prvenstva stigao je Lenko Grčić, obrambeni igrač koji je igrao u Zemunu za klub jugoslavenskog zrakoplovstva Naša krila i koji se upravo bio raspao. Inače Grčić je bio rođeni Splićanin i nije mu trebalo puno vremena za prilagodbu. Ukupno je nastupio na 213 utakmica. Trenersku palicu preuzeo je Jozo Matošić i Hajduk je krenuo u novu sezonu maestralnom pobjedom nad Zvezdom od čak 6-0. Nakon pobjede nad Vardarom dolazi do poraza od Sarajeva sa 2-0. Dvije preostale utakmice Hajduk riješava u svoju korist. Nakon poraza od Crvene Zvezde Hajduk pobijeđuje Vardara i Sarajeva i tako osigurava prolazak u finalnu grupu za naslov, čineći tako poraze od Zagreba i BSK-a nevažnim. U utakmici protiv Sarajeva prvi nastup za seniore imao je brat Lenka Grčića, Davor koji je isto igrao u obrani. Odigrao je za splitski klub 462 utakmice i postigao 3 pogotka. Uz Hajduk i Zvezdu u finalno razrješavanje prvaka pridružila su im se dva zagrebačka kluba, Dinamo i Lokomotiva. Prva utakmica donijela je mizeran remi 1-1 s Dinamom, dok je u drugoj Hajduk izgubio od Zvezde sa 1-0, što je značilo relativan oproštaj od mogućnosti osvajanja. Pobjeda nad Lokomotivom od 2-0 (strijelci Matošić i Vukas) bila bi bezvrijedna bez uspjeha u Maksimiru. Tada je Hajduk izvrsnom igrom i golovima, Vukasa, Brokete i Frane Matošića pobijedio Dinamo 3:0, pa je u Splitu opet bilo puno kraj plinare jer je dolazila C. Zvezda koja je bila u izrazitoj bodovnoj prednosti. Golovima Arapovića i Brokete (kao da je Beograđanima bio sudbonosan!), pobjedom od 2:0, Hajduk se s "puntima" izjednačio s vodećim. Hajduk je otputaovao u Zagreb Lokomotivi, dok je Zvezda dočekala Dinamo koji je izgubio sve šanse za prvaka, dakle došao je samo odraditi utakmicu. Hajduk je pobijedio Lokomotivu 4:2 (3 gola Stane Krstulovića i jedan Brokete), dok se Dinamo pošteno oznojio i odigrao u Beogradu 2:2. Tako je četvrta titula stigla u grad podno Marjana.

Vladimir Beara (16/0), Božo Broketa (16/3), Slavko Luštica (16/1), Lenko Grčić (16/0), Ervin Katnić (11/0), Ljubomir Kokeza (11/0), Ivo Mrčić (8/0), Zdravko Juričko (4/1), Davor Grčić(1/0), Bernard Vukas (16/8), Frane Matošić (15/6), Stane Krstulović (13/7), Vladimir Šenauer (13/4), Krešimir Arapović (11/2, Ante Mladinić (5/1), Vojko Andrijašević (2/1), Dragutin Drvodelić (1/0), Milorad Diskić (1/0)

Prva eliminacijska grupa
1 Dinamo Zagreb 10 8 0 2 27 13 +14 16
2 Lokomotiva Zagreb 10 7 0 3 20 9 +11 14
3 Partizan 10 6 0 4 24 15 +9 12
4 Vojvodina Novi Sad 10 5 0 5 21 15 +6 10
5 Rabotnički Skopje 10 2 1 7 9 30 -21 5
6 Mačva Šabac 10 1 1 8 10 29 -19 3

Druga eliminacijska grupa
1 Crvena Zvezda 10 7 0 3 20 16 +4 14
2 Hajduk Split 10 6 0 4 23 11 +12 12
3 BSK 10 4 2 4 19 12 +7 10
4 Vardar Skopje 10 5 0 5 13 18 -5 10
5 NK Zagreb 10 3 2 5 7 12 -5 8
6 FK Sarajevo 10 3 0 7 8 21 -13 6

Grupa za naslov
1 Hajduk Split 6 4 1 1 12 4 +8 9
2 Crvena Zvezda Beograd 6 3 2 1 11 6 +5 8
3 Lokomotiva Zagreb 6 2 0 4 12 19 -7 4
4 Dinamo Zagreb 6 0 3 3 8 14 -4

Grupa za pozicije
5 BSK Beograd 6 5 1 0 15 6 +9 11
6 Partizan Beograd 6 3 1 2 17 11 +6 7
7 Vardar Skopje 6 2 1 3 8 15 -7 5
4 Vojvodina Novi Sad 6 0 1 5 7 15 -8 1

Grupa za opstanak
9 FK Sarajevo 6 3 2 1 8 3 +5 8
10 NK Zagreb 6 2 3 1 6 6 0 7
11 Rabotnicki Skopje 6 2 1 3 10 14 -4 5
12 Macva Sabac 6 1 2 3 7 8 -1 3

- 20:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 18.06.2010.

HAJDUK U JUGOLIGI 1951

Odlaskom Luke Kaliterne s klupe Hajduk je započeo potragu za novim trenerom. Odabir je bio Branko Bakotić, proslavljveni bivši igrač koji je trenirao mlađe uzraste u klubu. Sreća za Hajduk nijedan igrač nije napustio momčad, dok su bivši juniori Krstulović i Šenauer sazrijeli kao igrači. Upravo je to davalo optimizam momčadi da mogu odbranit naslov prvaka i tako su ušli u prvenstvo. Prva tri kola donijela su tri pobjede i puni samopouzdanja krenuli su u Zagreb na okršaj s Dinamom koji je te sezone imao jaku ekipu Wolfl, Cimmermančić, Čajkovski, Senčar, Horvat, Crnković i Benko. Rezultat je bio poražavajući za Hajduk 3-0 i tako Dinamo preuzima vodstvo. Iduće 4 utakmice Hajduk odigrava toplo-hladno pobjeđujući u njih dvije dok jednu gubi. U ostale tri utakmice proljetnog dijela protiv Zvezde, Partizana i Spartaka ostvaruje sve tri pobjede i završava iza Dinama i Zvezde. I jesenski dio nije krenuo kako treba. Iako je pobijedio Borca s 4-1, odigrao je s Mačvom 0-0 i Sarajevom 1-1. Upravo su ti loši rezultati trgnuli momčad i u idućih 5 utakmica ostvaruju isto toliko pobjeda. Tri kola prije kraja Hajduk je držao treću poziciju s istim brojem bodova kao i Zvezda dok je Dinamo imao 5 bodova prednosti i bio nadomak tituli. Iduće kolo donijelo je veliki derbi na Marakani između Zvezde i Hajduka koje je odlučivalo o daljnoj borbi za naslov. Iako je Hajduk igrao čvrsto i pokušavao napadati ipak je Zvezda postigla jedan gol i nastavila utrku s Dinamom koji je neobjašnjivo izgubio kod kuće dajući tako šansu Zvezdi da se još približi. Kolo prije kraja u Maksimiru Dinamo je dočekao Zvezdu i trebao mu je samo bod za naslov prvaka, ali je ipak uspio izgubit s 2-1. Posljednje kolo donijelo je gostovanje Dinama u Beogradu kod BSK i derbi Zvezde i Partizana. Pošto je Dinamo uspio odigrat neodlučeno, Zvezdi je trebala pobjeda od 2-0 nad Partizanom i kao što to je obično bivalo utakmica završava takvim rezultatom. Zbog lošije gol razlike Dinamo je drugi, dok Hajduk osvaja treće mjesto s tri boda zaostatka.

Vladimir Beara (22/0), Božo Broketa (22/3), Slavko Luštica (21/2), Ervin Katnić (20/0), Stane Krstulović (20/10), Vladimir Šenauer (20/5), Ivo Mrčić (19/0), Frane Matošić (19/14), Bernard Vukas (17/4), Ljubomir Kokeza (19/0), Ivo Radovniković (9/1), Krešimir Arapović (11/5), Ante Mladinić (9/3), Zdravko Juričko (5/0), Branko Viđak (4/0), Vojko Andrijašević (2/2), Dragutin Drvodelić (1/3), Tonči Baranović (1/1)

1 Crvena Zvezda 22 17 1 4 50 21 +29 35
2 Dinamo Zagreb 22 16 3 3 45 19 +26 35
3 Hajduk Split 22 14 4 4 52 21 +31 32
4 Partizan 22 10 4 8 34 24 +10 24
5 BSK 22 8 6 8 34 24 +10 22
6 Lokomotiva Zagreb 22 7 6 9 32 34 -2 20
7 FK Sarajevo 22 6 8 8 25 39 -14 20
8 Vojvodina Novi Sad 22 8 3 11 26 30 -4 19
9 Borac Zagreb 22 7 4 11 30 33 -3 18
10 Macva Sabac 22 6 5 11 25 33 -8 17
11 Spartak Subotica 22 7 2 13 16 47 -31 16
12 Napredak Krusevac 22 2 2 18 16 60 -44 6

- 13:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.06.2010.

HAJDUK U JUGOLIGI 1950

Posljednji nalov prvaka države Hajduk je osvojio daleke 1929. godine. Naravno da u to ne brojimo post tijekom ratnih godina, naime prvenstva se nisu odigravala od 1940. do 1946./47. godine. U novo prvenstvo savez donosi odluku da se igra proljeće-jesen što je bilo sasvim nešto novo. Proljetni je dio započeo 5. ožujka a završio 30. travnja. U tom razdoblju Hajduk je odigrao 9 utakmica u kojima je ostvario 5 pobjeda i 4 neodlučena rezultata. Zanimljivo je istaknuti da je Hajduk cijeli dio prvenstva nastupao u gostima zbog renoviranja Starog placa što zbog čega ovaj rezultat ima još više na važnosti. U jesenski dio prvenstva Hajduk ulazi osnažen s juniorom Vladimirom Šenaurom koji je igrajući većinom na poziciji lijevokrilnog napadača nastupio na 471 utakmici i postigao 132 gola. Početak prvenstva donio je istu sliku kao i u proljetnom dijelu. Nijedan klub nije se mogao suprostaviti Hajduku, ali beogradska Zvezda držala je priključak najviše zahvaljujući velikom broju neodlučenih rezultata Hajduka čak 8. Dva kola prije kraja prvenstva oba kluba imaju isti broj bodova i čekaju nadolazeći derbi koji će odlučivati prvaka. Dan prije utakmice grupa splitskih studenata u Zagrebu željela je napraviti dotada neviđen spektakl kako bi pomogli svojim ljubimcima i upravo tada je rođena najstarija navijačka grupa u Europi Torcida. Na sam dan utakmice na Starom placu skupilo se 20 000 ljudi da bi vidilo nevjerovatnu utakmicu. Zvezda je u 31. minuti povela sa 1-0, dok su Hajdukovi napadi okrunjeni tek u 74. minuti pogodkom Vukasa za 1-1. Tako je rezultat glasio sve do 88. minute kada je Krstulović nabacio, Viđak igrao glavom, a Božo Broketa naletio na odbijenu loptu i pospremio je sa 25 metar iza leđa bivšeg hajdukovca Mrkušića. Zadnje kolo protiv Budućnosti bilo je samo formalnost. Barba Luka Kaliterna je svojemu gradu Splitu darovao tri osvojena državna prvenstva. S trećim osvajanjem se oprostio od rada u najdražemu klubu.

Vladimir Beara (18/0), Božo Broketa (18/1), Ervin Katnić (18/0), Frane Matošić (18/6), Bernard Vukas (18/5), Slavko Luštica (18/4), Ivo Radovniković (16/2), Ljubomir Kokeza (15/0), Branko Viđak (12/5), Ivo Mrčić (10/0), Dragutin Drvodelić (11/0), Krešimir Arapović (8/1), Stane Krstulović (7/1), Vladimir Šenauer (4/0), Tonči Radovniković (3/0), Milorad Diskić (2/0), Miljenko Batinić (1/0), Vojko Andrijašević (1/1)

1 Hajduk Split 18 10 8 0 28 13 +15 28
2 Red Star Belgrade 18 12 2 4 44 18 +26 26
3 FK Partizan 18 12 2 4 46 19 +27 26
4 NK Dinamo Zagreb 18 9 4 5 23 17 +6 22
5 FK Sarajevo 18 7 3 8 30 27 +3 17
6 Naša Krila Zemun* 18 5 4 9 18 29 -11 14
7 BSK Beograd 18 4 6 8 19 32 -13 14
8 Lokomotiva Zagreb 18 4 5 9 18 28 -10 13
9 Spartak Subotica 18 3 4 11 15 29 -14 10
10 Buducnost Titograd 18 3 4 11 15 44 -29 1

- 17:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 16.06.2010.

HAJDUK U JUGOLIGI 1949

Nakon osvajanja četvrtog i drugog mjesta, navijači su očekivali korak više. Ulazak u sezonu obećavao je takav rasplet, ali nakon tri kola u kojima je Hajduk bio neporažen došao je poraz od Dinama i Partizana i loša igra protiv Lokomotive (samo 1-1). Jesenski dio prvenstva Hajduk je završio sa skorom od 5 pobjeda, 2 neriješena i 2 poraza. Za vrijeme zimske pauze rukovodstvo je radilo na pojačanjima koja bi trebala pomoć klubu u poboljšanju igre. Tako je prvom sastavu priključen daroviti junior Stane Krstulović koji je prvu utakmicu odigrao s nepunih 20 godina. Do kraja bogate karijere odigrao je ukupno 305 utakmica i postigao 119 golova. Drugo pojačanje isto je bilo iz omladinskog pogona čiju je karijeru obilježilo obnavljanje omladinske škole Hajduka. Ante Mladinić je ostavio i igračkog traga u klubu odigravši 136 utakmica i postigavši 43 golova. Iz Mornara Splita stigao je napadač Dragutin Drvodelić koji je odigrao 108 utakmica i postigao 28 golova. Igrao je desno krilo i bio nepredvidljiv dribler iznimno precizna centaršuta. U proljetni dio prvenstva Hajduk kreće furiozno pobijedivši u 3 od 4 prve utakmice, ujedno odigravši jedan remi, ali ipak gubi u Beogradu od Partizana sa 2-0. Do kraja prvenstva Hajduk pobjeđuje u dvije utakmice i igra neodlučeno sa Dinamom i Zvezdom u gostima. Na kraju osvaja treće mjesto iza Zvezde i prvaka Partizana. Slaba utjeha igračimabila je što su postigli najviše pogodaka u ligi 41 i imali najboljeg strijelca Franu Matošića sa 16 golova.

Ervin Katnić (18/0), Ivo Radovniković (18/1), Frane Matošić (18/16), Bernard Vukas (18/5), Vladimir Beara (17/0), Ivo Mrčić (16/0), Božo Broketa (16/1), Ljubomir Kokeza (15/1), Slavko Luštica (14/3), Branko Viđak (12/2), Vojko Andrijašević (8/4), Dragutin Drvodelić (8/1), Krešimir Arapović (5/2), Ante Mladinić (4/1), Stane Krstulović (4/3), Miljenko Batinić (3/0), Zdravko Juričko (2/1), Tonči Radovniković (1/0), Josip Vidović (1/0)

1 Partizan 18 14 1 3 39 14 +25 29
2 Crvena Zvezda 18 11 4 3 37 19 +18 26
3 Hajduk Split 18 10 5 3 41 20 +19 25
4 Dinamo Zagreb 18 7 5 6 29 25 +4 19
5 Naša Krila Zemun 18 6 4 8 32 28 +4 16
6 Budućnost Titograd 18 6 4 8 29 36 -7 16
7 Metalac Belgrade 18 5 4 9 31 34 -3 14
8 Lokomotiva Zagreb 18 6 1 11 23 38 -15 13
9 Sloga Novi Sad 18 5 2 11 17 31 -14 12
10 A.S.D. Ponziana Trieste 18 3 4 11 12 45 -33 10

- 15:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #